Arhitektonska je zadaća bila sagraditi zgradu za zbirku moderne hrvatske i bosanskohercegovačke umjetnosti franjevca profesora Stjepana Pavića. Zbirka obuhvaća preko sedamsto slika i skulptura, ali za stalni postav, predviđen u galerijskoj zgradi, izabrano ih je stotinu i osamdeset. Taj smanjeni broj računao je na vrhunsku kvalitetu izložaka, na čitkost odabira, izražajnost pojedinih djela i što slobodniji prostor za tumačenje njihovih međuodnosa. U oblikovanju prostora ulogu je igrala i činjenica da su svi servisni sadržaji ostali u susjednim zgradama, na minimalnoj udaljenosti. Time je povećana mogućnost koncentracije na osnovni sadržaj i slobode u stilizaciji prostorne cjeline.